Svi vole javore
29. travnja 2020.
Lijep, snažan, otporan i voli život.
29. travnja 2020.
JORGOVANI
Jorgovan (Syringa sp.) se kao ukrasna biljka u Europi sadi od 16. stoljeća. Pravi bum raznolikosti kultivara ova hortikulturna grupa ipak doživljava od 1875. godine kad u ju u Francuskoj Viktor Lemoine križanjima stvara nove, ljepše jorgovane. Ovaj je selekcionar uzgojio ni više ni manje, nego 214 kultivara jorgovana od kojih su mnogi i danas u vrhu popularnosti i učestalosti uzgoja. Naravno da nije on jedini uzgajivač jorgovana, ali je njegovo djelo najznačajnije. Ostali značajniji uzgajivači jorgovana su L.Speath, Pfitzer (Njemačka), Stepmann (Belgija) i Dunbar (SAD).
Novi kultivari jorgovana uzgajaju se križanjima, selekcijom, hibridizacijom, i spontanim i induciranim mutacijama. Najveći je uspjeh uzgoj dvostrukog cvijeta. Prvi jorgovan dvostrukog (punog) cvijeta uzgojen je 1843. u Belgiji kod Libret -Darimonta. Bila je to prekasna Syringa vulgaris 'Azura Plena'.
Od danas poznatih 2000 kultivara jorgovana, veliki se dio više ne uzgaja. Njihove su biljke kao dio zbirki kultivara jorgovana u uzgoju u botaničkim vrtovima. Najveća takva zbirka nalazi se u Kanadi u Kraljevskom botaničkom vrtu u Hamiltonu. Tamo je posađeno preko 800 raznih kultivara. Oni izdaju i međunarodni registar imena kultivara jorgovana s nekim osnovnim podacima za determinaciju.
Obični jorgovan (Syringa vulgaris L.) je grm ili 5-7 m visoko drvca. Mladi izbojci su šiboliki, žutosmeđi do maslinastosivi, malo žljezdasto dlakavi. Deblo i starije grane imaju svjetlosmeđu do smeđesivu, mekanu, uzdužno ispucalu koru, koja se lako odvaja od debla. Pupovi su dosta krupni, pokriveni ljuskama čiji su vrhovi odvojeni i ušiljeni. Na vrhu vegetativnog izbojka su dva jednako velika pupa. Unakrsno nasuprotni listovi su goli, cjelovitog ruba, jajoliki s ušiljenim rubom. Gornja strana lista je tamnozelena a donja svijetlija, modrikastozelena. Osnova lista srcasto je usijećena. Peteljka je do 3 cm, a plojka lista 5 do 12 cm duga.
Budite dobri, sadite jorgovane!
