Pupovi su zaštita i obećanje
20. siječnja 2020.
Uspješno vrtlarenje u ožujku
25. ožujka 2020.
Imali ste cijelu dugu zimu za odlučiti što ćete i gdje saditi. Sad je vrijeme za konkretnu akciju s lopatom u ruci. Prvi posao koji treba napraviti kod sadnje je kopanje rupe. Oko tog dijela ima mnogo nesuglasica između stručnjaka. Preporuke idu od savjeta da se obavezno kopa rupa od 1x1 metar do toga da je dovoljno iskopati rupu u koju se nesmetano može razmjestiti korijen bez savijanja. Svakako veličina iskopane rupe ovisi o veličini biljke koju trebamo zasaditi i o kvaliteti zemlje u koju se sadi. Ako je zemlja lošija kopamo veću rupu i mijenjamo iskopanu zemlju.
Ako se sade biljke golog korijena, njihov korijen prije sadnje treba dobro pregledati i odrezati sve oštećene i preduge dijelove. Rez treba biti oštar, bez nagnječenja. Za goli korijen je bitno da nakon vađenja iz trapa nikako ne bude izložen suncu ili vjetru. Takav korijen sadnica se prije sadnje moči u blatnu kašu ili vodu da se dobro napije. Prilikom sadnje, korjenje treba postaviti tako da bude u svom prirodnom položaju.
Sadnice, koje su rasle u posudi, vrlo često imaju korijen omotan (savijen) oko unutarnje stijenke posude. Nakon skidanja posude, savijeni korijen treba odmotati i po potrebi skratiti. Balirani korijen najčešće je zaštićen nekom tkaninom i, kod većih sadnica, žičanom mrežom. Ako je tkanina od prirodnog materijala (juta ili sl.) onda ju ne trebamo skidati, jer će se ona već prve godine, pod utjecajem vlage i mikroorganizama u tlu, razgraditi. Poželjno je samo osloboditi čvorove na balama.
Ne skidaju se ni žičane zaštite koje se stavijaju oko većih bala, jer one također brzo korodiraju i raspadaju se. Treba samo osloboditi žičani prsten na gornjoj strani bale. Ako je bala zamotana sintetičkom mrežom (plastikom), nju treba skinuti jer je u tlu jako postojana.
Na dno iskopane rupe stavit ćemo mješavinu komposta (ili zrelog stajskog gnoja ili treseta) i zemlje, pa onda čistu zemlju i onda našu sadnicu. Kod sadnje drveća trebamo jako paziti na koju visinu ćemo postaviti sadnicu. Pravilo je da se sadnica sadi na istu dubinu na kakvoj je rasla u rasadniku. Biljke se ne smiju saditi pliče nego su rasle u rasadniku, jer bi im korijenje ostalo na zraku ili bi bilo suviše plitko pa bi se opet osušilo. Ako pak posadimo preduboko onda ne postoji opasnost od sušenja, nego će trunuti kora stabla koja je prije bila vani a sad bi došla pod zemju. Neke su biljke osjetljivije od drugih na preduboku sadnju. Obično su starije biljke osjetljivije od mlađih. Najosjetljiviji su javori. Ako se posade samo nekoliko centimetara dublje, već im kora može stradati. Dovoljno razloga? Za tu namjenu je uputno postaviti ravnu dasku preko rupe za sadnju tako da možemo ocijeniti koja je visina okolnog terena. Nakon toga uz korijen sadnice nadosipavamo rahlu sipku zemlju i lagano oko nje gazimo. Nije to tako teško ocijeniti kojom silom možemo pritisnuti zemlju da je primjereno nagazimo a ne zbijemo previše. Potreban pritisak najviše ovisi o vlažnosti zemlje u koju sadimo. Što je zemlja vlažnija manje ćemo je pritiskati i gaziti.
Kad smo sadnicu zatrpali do visine okolnog terena, oko nje, kao obruč, posipamo mineralno i/ili organsko gnojivo pa ga onda (to gnojivo) još prekrijemo ostatkom zemlje, tako da napravimo oko sadnice nešto kao nasip koji zatvara zdjelu za zalijevanje. Ovaj dio s postavljanjem gnojiva vam se možda čini malo kompliciranim. Možete vi to učiniti i drugačije, samo nemojte dozvoliti da gnojivo dođe u direktni kontakt s korijenom jer će mu tako više štetiti nego koristiti. Ako ostane ovako plitko zatrpano gnojivo će se polako otapati, voda će ga ispirati u dublje slojeve i ono će hraniti biljku.
Zeleno proljeće žele Vam u IVI!
