Jesen je vrijeme za sadnju drveća – kuglasti jasen
3. listopada 2022.
Balkonsko bilje
3. lipnja 2023.
SMREKA – PICEA ABIES
Baš u čast Božića uvijek nekako u ovo doba godine raspletemo priču o borovima, jelama i smrekama.
Kod nas se sva ta drvca često zovu samo bor. To nije sasvim ispravno. Smreka (Picea abies, cmrek po međimurski), najčešće je božićno drvce u Međimurju.
Rod Picea čini četrdesetak vrsta rasprostranjenih u borealnoj zoni crnogoričnih šuma i planinama umjerene zone sjeverne Zemljine polukugle. Na jugu dosežu Meksiko, Himalaju i Tajvan, a najveću raznolikost vrsta imaju u Kini i Japanu.
Samo ime Picea u klasičnom latinskom imalo je značenje, označavalo je crnogorična stabla bogata smolom. Kasnije je u botaničkom imenoslovlju ograničeno na smreku. Abies iz drugoga dijela imena je zapravo ime za jelu, koje ovdje upućuje na sličnost s tom vrstom.
Smreka je alpsko-borealna vrsta s područjem rasprostranjenosti koje se pruža od Skandinavije do duboko u Rusiju. S Alpa se njezin areal širi i na naše planine, no one su preniske i preblizu moru da bi se mogao formirati pojas smrekovih šuma. Zato su smrekove šume u Hrvatskoj ograničene na udoline u kojima se skuplja hladan zrak, ponikve, zasjenjene hladne padine, a s druge strane naseljava i strme otvorene stijene na kojima nije konkuretna ni jedna druga drvenasta vrsta.
Kako je vrlo prilagodljiva i malih zahtjeva, a uz to i vrlo otporna na onečišćeni zrak, vrlo se često sadi kao parkovno stablo. Za razliku od nje, jela je znatno osjetljivija na onečišćeni zrak, pa se rijetko sadi u gradskim nasadima. Uzgojen je i velik broj kultivara, njih više od 200, a osobito su popularni oblici s vitkim, čunjastim ili kuglastim krošnjama, visećim granama, ili oni patuljastog rasta.
Uz običnu smreku u parkovima je zbog svojeg elegantnog, vitkog rasta popularna i Pančićeva omorika ( Picea omorika ), inače endem kanjona Drine i bodljava smreka ( Picea pungens ) porijeklom sa zapada Sjeverne Amerike od koje je uzgojeno više kultivara koje nazivamo srebrna smreka, npr. Picea pungens 'Koster ' i Picea pungens 'Glauca'.
Smreka je s obzirom na rast, razgranatost, građu iglica i češera vrlo varijabuilna vrsta. Ona je vazdazeleno stablo visoko do 50 m i s promjerom do 1,6 m, no u ekstremnim okolišnim uvjetima može rasti i kao grm. Može doseći starost i do 600 godina. Kora je crvenkasta, a kod starijih stabala se počinje ljuštiti u crvenkastim ljuskama. Iglice su duž ogranaka poredane zavojito, ne nalaze se u čupercima po 2 ili 5 kao iglice kod borova. Duge su 1-2,5 cm, široke do 1 mm i četverobidne. Po tome se razlikju od jele ( Abies alba ) koja ima plosnate iglice s dvije bijele pruge na naličju. Ženski češeri se razvijaju u gornjem dijelu krošnje i viseći su za razliku od češera jele koji stoji uspravno. Valjkasti su i smeđi , dugi 8-16 cm, široki 3-4 cm. Dozore u listopadu, ali se počinju otvarati tek u veljači, a sa stabla otpadaju ljeti.
Zimski pozdravi iz IVE!
