Što nam donosi drveće – čempresi

Što nam donosi drveće – čempresi

Stablo čempresa je simbol samoće i odricanja. Prema drevnim pričama ono je primjer ograničenja i povučenosti s jedne strane, a s druge strane govori o mogućnostima. U grčkoj mitologiji, čempres je povezan s , Hadom, bogom podzemlja i mrtvih. Na tom tragu je i sadnja čempresovki. Idemo i čemprese kititi za Božić. Imaju puno dobrih karakteristika za to. Imaju lijep, uspravan habitus, imaju lijepu zimzelenu boju... zašto ne? Prekrasni poluotvoreni, okrugli češeri na pravom čempresu su jako dobra ideja. Kombinacija zlatnosmeđe i tamnozelene boje dobro ide uz praznike.

U narodu se imenom čempres nazivaju predstavnici rodova : Cupressus (pravi čempresi), Thuja (tuje), Chamaecyparis (pačempresi) i Cupressocyparis.

Cupressus sempervirens (pravi čempres) je stablo koje u visinu raste i do 25 metara. Kora stabla smeđocrvene je boje tamnijih nijansi, koja u starijih primjeraka postaje svijetlosiva i puca u plosnatim ljuskama. Krošnje stabla različitih su oblika, no uske su kod većine primjeraka. Razmnožava se sjemenom i raste neobično velikom brzinom. Ne podnosi jake hladnoće, voli vlažan zrak, i nije osjetljiv na vrstu tla. Kod nas u Međimurju ovi bi čempresi kad dođe prava zima smrzli, ali zato dobro uspijevaju arizonski čempresi (Cupressus arizonica). Na njihovim plavosivim granama također bi lijepo izgledali neki ukrasi crvene ili bijele boje.

Kod nas se u hortikulturne namjene najčešće sade tuje i pačempresi.

Obična američka tuja (Thuja cccidentalis), čije ime znači tuja zapadna, porijeklom je iz Kanade. Može narasti do visine od 10 do 20 metara, a tek iznimno do 30 metara visine, tako da djeluje sićušno pokraj njoj srodne vrste Thuje plicata također američkog porijekla, a koja izraste do 70 metara visine.

Tuja je jedna od najpopularnijih vrsta pri odabiru za podizanje živice. Zbog sve češćih suša i visokih temperatura, tuje posađene u živicama doživljavaju stres koji utječe na njihovo fiziološko zdravlje.

Tuje imaju plitki korijen, zbog čega se osjetljive na sušu, što dovodi do oslabljivanja stabla i samim time povećanja mogućnosti napada sekundarnih štetnika.

Za razliku od tuja koje su pH tolerantne, pačempresi traže kiselo tlo. Na neutralnim ili slabo alkalnim tlima razvijaju slab korijen, brzo stare i propadaju. Ako im se poslože sve okolišne dobrobiti, pačempes obilato nagrađuje uloženi trud.

Srdačni pozdravi iz IVE!