Pokrivači tla

Možda one koji nisu profesionalni vrtlari ili landskejperi, ovaj izraz - pokrivači tla - asocira na neku kariranu dekicu za piknike. Te dekice su stvarno super stvar, ali naši vrtlarski pokrivači su biljke koje se sade i svojim gustim habitusom prekrivaju tlo. Uvijek u vrtu imamo dijelove na kojima je bitno da raste nešto nisko što će spriječiti razvoj korova, zadržati tlo i zaštitit ga od erozije. Prema tom opisu i travni tepih se može nazvati pokrivačem tla. Ipak specifičnije tako zovemo niske drvenaste grmove kao što su niske dunjarice (Cotoneaster sp.), grmaste kozokrvine (Lonicera sp.), hiperikum (Hipericum sp.), polegle borovice (Juniperus sp.) ili niske fortunijeve kurike (Euonxmus fortunei). Zajednička karakteristika ovih simpatičnih grmića je da se lako zakorjenjuju kad im koja polegla grana dođe u doticaj s zemljom na taj način oni stvaraju gust, neprobojan pokrivač tla.

Pokrivači tla su idealno rješenje za pokose koji su jako podložni eroziji, uske zelene otoke na parkiralištima i kuteve vrta u koje je teško ući kosilicom.

Kod pokosa (škarpi) treba birati vrste koje su otporne na sušu i usprkos njoj stvaraju gustu korkenovu mražu koja sprečava eroziju. Za to su polegle dunjarice (Cotoneaster sp.) idealno rješenje. Kod sadnje na kosinama uvijek je bolje saditi manje sadnice ali gusto. Kod tog je dobro saditi 10 – 15 biljaka po kvadratu. Ako sadimo veće biljke onda kod sadnje moramo kopati veće rupe i time dodatno destabiliziramo tlo. Veće su sadnice i skuplje pa vođeni ekonomskom logikom sadimo manji broj komada po m2. Tako onda treba više vremena dok se biljke međusobno spoje i prekriju tlo. Goli su dijelovi između biljaka podložni eroziji i zakorovljivanju. Crne propusne folije nam tu mogu pomoći pogotovo ako na to nasipamo koru. Ako je nagib prejak onda će nam kora skliznuti a gola folija estetski baš nije lijep prizor. Na jačim nagibima predlažem deblje (8 – 10 cm) malčiranje ali bez folije. Malč kod postavljanja malo pritisnuti da se 'uhvati'. U prvoj godini malč od kore dobro drži zemlju a onih nekoliko korova koji se probiju možemo lako iščupati. Ako se sadnja pokrivača napravi kako treba onda će biljke prekriti malč prije nego on humificira i korov ga počne prerastati. Na škarpama (jer podnose sušu) dobro rastu i polegle borovice (Juniperus horizontalis) alo im za zatvaranje gustog sklopa treba nešto više vremena jer sporije rastu.

Zeleni 'otoci' na parkiralištima posebna su priča. Na tim dijelovima obično se sadi drveće koje daje hlad parkiranim automobilima a oko njih su betonaski rubnici. Ti uzdignuti rubnici značajno kompliciraju košnju trave. Zato je zgodno tu saditi pokrivače tla koji podnose djelomičnu do jaču sjenu i mogu se s korjenom drveća izboriti za potrebnu vlagu. Ovdje su se dobro pokazale grmaste Lonicera pileata i Lonicera nitida 'Maigruen'. Obje ove vrste dobro podnose sjenu ali im je suša problem. Zato ih, barem u mladosti treba zalijevati u sušnim dijelovima godine. Gustoća sadnje od 7 do 10 biljaka po m2. Malčiranje uz upotrebu vodoproposne folije se preporuča zbog zadržavanja vlage i sprečavanja rasta korova.

Budite dobri i volite biljke!