Jesen je uvod u zimu

Tko je rekao da jesen neće doći? Uvijek je došla i sad dolazi. Jesen je najpogodnije vrijeme za sadnju ruža. Sadnica posađena u jesen (listopad, studeni) do zime razvije sitno korjenje koje joj omogućuje bolje prezimljenje i u proljeće ranije tjeranje novog korjenje za borbu s predstojećim sušnijim dijelom godine. Ruže posađene u jesen u prvoj su godini bujnije i bogatije cvatu. Prednost pred proljetnom sadnjom ima i sadnja u prosincu ako nam to vrijeme dozvoljava.

Dok divlje ruže i druge autohtone vrste lako izdrže niske temerature zimi, hibridne ruže kao čajevke , ruže penjačice i ruže stablašice ne podnose uvijek dobro mraz, hladnoću i smrzavanje. Kao i kod većine biljaka, najbolje jamstvo za opstanak sadnice preko zime je dobra njega u ljetnim mjesecima. Osobito borba protiv štetočina.

Snažan grm će izdržati hladnoću tokom zime daleko lakše nego oslabljen. Važno je da prestanete sa gnojidbom već u kasno ljeto. Odnosno prihranite ruže zadnji puta u sezoni dva mjeseca prije očekivanog prvog maraza. Također se suzdržite se od većeg orezivanja krajem ljeta. Time se izbjegava poticanje novog rasta ruža koji će stradati kod pojave prvog mraza. Doduše mraz toliko ne šteti granama ruže koliko lišću, ali ono će se ionako osušiti i otpasti. Za stabljiku je štetnije zimsko sunce i hladni suhi vjetar. Zemlja je u zimskim mjesecima uglavnom smrznuta. Zbog toga biljka ne može crpsti vodu iz tla, dok zimsko sunce grije biljku, pa ona gubi vlagu u granama i vene. Ružine grane stoga treba zaštititi vrećama od jute ili granama, primjerice smreke.

Za zaštitu bilja od smrzavanja nipošto se ne smije koristiti plastična folija ispod koje nema kruženja zraka. Kada govorimo o zaštiti grmolikih ruža, površinu zemlje oko stabljike valja prekriti granama zimzelenig biljaka, a u dvorištu je uglavnom pri ruci smreka. Pod njima će zemlja ostati vlažna i dobro grijati biljku, no valja pripaziti da se u proljeće lišće razgrne od stabljike, jer u protivnom može postati izvor bakterija i uzrok bolesti biljke. Ako se ruža nalazi na mjestu izloženom vjetru, dobro ju je prethodno zagrnuti lisćem, kompostom ili zemljom do visine od 10-15 centimetara. Kod visokih ruža, između grana je dobro staviti mnogo kratkih grančica smreke, ili čak slamu, odnosno mahovinu. Ovako funkcionalno i dekorativno zaštićena ruža bez problema je u mogućnosti preživjeti zimu.

Krošnju ruže stablašice se može oprezno poviti prema zemlji, dok se gola krošnja može pokriti suhim lišćem, usitnjenom zemljom ili zimzelenim grančicama. Stablo ruže poželjno je također zaštititi, ako je zima izuzetno jaka. Kako krošnja ne bi stradala od prekomjerne vlage, na vlažnijim područjima poželjno ju je položiti na humak zemlje i tek onda uzimiti zatrpavanjem, dok je stablo poželjno učvrstiti kolčićima kako ga jaki vjetrovi ne bi iščupali iz zemlje ili oštetili. Postoje i posebne vlaknaste folije (vrteks) za zaštitu od mraza, njih se može omotati oko stablašice na razne dekorativna načine u nekoliko slojeva... kao odjeća, pa to služi kao zaštita od zime. Za ruže stablašice još je jedan način zaštite – posadite je u veliku teglu i prije jače zime unesite u negrijani ali zatvoreni (zaštičeni) prostor.

Jesenski pozdravi iz IVE!