Drveće obojenog ili šarenog lišća
5. studenoga 2019.
Pupovi su zaštita i obećanje
20. siječnja 2020.
Drveće obojenog ili šarenog lišća
5. studenoga 2019.
Pupovi su zaštita i obećanje
20. siječnja 2020.
 
Ako tlo nije smrznuto i zimi možemo saditi drveće. Bolje u prosincu, nego u travnju. Zašto inzistiramo na ovako kasnoj sadnji? Zato što su nam proljeća sve kraća. Ponekad je do kraja ožujka zemlja smrznuta, a već krajem travnja imamo temperature iznad 25 stupnjeva uz vjetar i jako sunce. Niti se zemlja oko korijena ne slegne a već bi korijen trebao punom snagom upijati vodu za potrebe naglo potjeranog lišća. Naravno da je bolje ako smo sadili krajem listopada ili u studenom, ali ako to nismo ...

Ovu temu povlačimo jer se pitate da li se nakon praznika božična drvca iz tegle mogu 'samo posaditi u vrt'? Mogu ako se zemlja nije potpuno smrzla. Samo malo površinskog smrzavanja (2/5 cm) ne smeta, pogotovo ako ste rupe prije pripremili. Najčešće zemlju nije moguće sad tako lijepo pripremiti kao u ranu jesen ili proljeće ali je bolje sad posaditi nego u proljeće gledati kako topli vjetrovi šibaju naše sadnice a mi im ne možemo osigurati dovoljno vode za potrebe mladog lišća.

Članak je nazvan Borovi, jer se ta tema sad jednostavno ne da izbjeći. Za Božić, točnije na Badnjak, kitimo božićno drvce. Neki to jednostavno zovete BOR, neki kažete Jelka, neki Cmrek. Što je točno?

 

U hrvatskom jeziku riječ bor ima vrlo široko značenje. Borom se često nazivaju svi pripadnici porodice Pinaceae (borovke). U toj porodici borovki su i pravi borovi (Pinusi), ali i jele (Abies), ariši (Larix), cedrovi (Cedrus) i smreke (Picea) i još neki rodovi četinjača koji su nama manje značajni. Teoretski za Božić kao božični bor možemo kititi sve ove vrste izuzev ariša koji je listopadni. Ipak su kod nas najčešče vrste za to jela i smreka. Njih onda zovemo božično drvce.

Borovi pripadaju golosjemenjačama, staroj skupini biljaka koja se razvila u mezozoiku i koja još ne stvara plodove, nego sjemenke leže otvoreno na plodnim listovima. Kod borova na ljuskama ženskih češera. Sjemenke su okriljene i rasprostranjuju se vjetrom. Vjetrom se rasprostranjuju i peludna zrnca, jer golosjemenjače ne koriste kukce ili druge životinje kao oprašivače. Iako postoje muški i ženski češeri, uvijek se razvijaju na istoj biljci, tako da su svi borovi jednodomni. Kako su evoluirali u vrijeme kad je na Zemlji klima bila suha i relativno hladna, njihovi su listovi razvijeni u obliku iglica koje imaju malu površinu s koje se teško gubi voda, a u anatomskoj građi imaju posebna tkiva koja vrlo djelotvorno dodatno sprečavaju gubitak vode. Za njih je svojstveno i obilno lučenje smole koja služi kao zaštita za ozljede.

Volite svoja božićna drvca i sva drvca oko Vas!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)