Ako nešto volimo, želimo to poznavati!

Pačja škola botanike – Magnolije

Kalendarske nas brojke čudno gledaju, hoćemo zeleno i cvjetno.

Davno, davno, prije mnogo, mnogo (100 milijuna?) godina na našoj su Zemljici već živjele prve magnolije. To vam je bilo negdje u drugoj polovici mezozoika.

Sad su magnolije prirodno rasprostranjene na sjevernoj polutki i to na dva odvojena areala: istočna Azija i Sjeverna Amerika. Magnolije koje dolaze iz Amerike su, kako znakovito, snažnog rasta i narastu u veliko drveće. Tko će se kladiti da je malena i spora M.stelata iz Japana? Prije zadnjeg ledenog doba (kažu oni koji su tu bili i sudjelovali na olimpijskim igrama u srednjeeuropskim šumama) magnolije su rasle i u Europi. Tko zna kakav je bio nijihov doprinos stvaranju strateških zaliha nafte ? Mjeri se to mjeri, ali i nagađa.

Kako je bilo, nek je bilo, sad rod magnolija obuhvaća oko 80 vrsta listopadnih i zimzelenih grmova i drveća. Većina ih je, pogotovo zbog krupnih, dekorativnih cvjetova, primjerena za razne hortikulturne egzibicije. Svakako je rano, prije listanja, procvalo drvo ili grm magnolije nešto što će razveseliti i najmrgodnije oko. S tim računamo mi vrtlari, a onda nam neki tamo vlasnik vrtova Semiramidinih, prigovara da magnolije cvatu prekratko. Da, to je točno, možda je čovjek baš bio na putu kad je magnolija cvala ili je udario mraz i led jer večina magnolija cvate jako rano u proljeće. Poseban je slučaj zimzelena M.grandiflora koja cvate kasno. Njeni veliki krem-bijeli cvjetovi ukras su kao i veliki sjajno tamnozeleni listovi. Ona pak kao cijela biljka ne voli naše zimaste zime. Zato je možete saditi samo na zaštićenim mjestima gdje skrivate i ostale zimogroznike kao što su marelice ili albicije.

Znate li da su magnolije filogenetski jako interesantna skupina biljaka? Nije da je njihov cvijet samo lijep, nego je i proučavanje njegove građe puno pomoglo u znanstvenom otkrivanju razvoja cvjetnica i općenito sjemenjača u prošlosti. Što je tu tako interasantno u zavojitom rasporedu cvjetnih elemenata magnolije? Ili zašto bi češerasta organizacija plodnih tvorevina bila nešto posebno? Nije naše da tjeramo nauku, za to su drugi plaćeni. Mi ćemo samo reći da se klanjamo njenom veličanstvu magnoliji, po kojoj je cijeli odjeljak biljaka kritosjemenjača dobio ime: Magnoliophitina. Toliko o borbi za vlast na prijestolju naj-cvjetne biljke. Rododendroni i ruže se skroz oko toga čupaju, a magnolija im se prikrala iza leđa i … cap. Kad se dvoje svade, treći pobjeđuje. Takav je život. Možda i nije. Uz magnoliju vam uvijek stoji i primjedba da je primitivna, što opet neki drugi osporavaju a neki treći smatraju prednošću.

Budući da ovog proljeća još niste napravili nikakvu štetu berući proljetnice u prirodi, mi Vas opet dosadno uporno podsjećamo da će te ludo hrabre biljke procvasti tako rano s nekim drugim poslanjem, a ne da završe u vašoj vazi.

Pozdrav iz Ive!